Česta pitanja

Od 1. siječnja 2027. svi razdjelnici troškova grijanja, mjerila toplinske energije i vodomjeri tople vode moraju imati daljinsko očitanje. Prema Uredbi o troškovima grijanja (Heizkostenverordnung, HeizkostenV) uređaje bez daljinskog očitanja trebalo je do 31. prosinca 2026. nadograditi ili zamijeniti (§ 5 Abs. 3 HeizkostenV). Novougrađeni uređaji već od prosinca 2021. moraju imati daljinsko očitanje, a od prosinca 2022. i biti interoperabilni.

Ne. Uredba o troškovima grijanja obuhvaća razdjelnike troškova grijanja, mjerila toplinske energije i vodomjere tople vode. Za vodomjere hladne vode ne postoji obveza daljinskog očitanja. U praksi se i oni ipak uglavnom prebacuju na radijsko očitanje, najkasnije pri zamjeni nakon isteka roka ovjeravanja, kako bi sve vrijednosti bile dostupne bez termina u stanu.

Ne. Kod uređaja s daljinskim očitanjem vrijednosti se prenose radijskim putem, a da nitko ne mora ući u stan. Termin na licu mjesta potreban je još samo u iznimnim slučajevima: pri montaži ili zamjeni uređaja, kada je uređaj neispravan ili više ne šalje podatke te kod detektora dima koji ne podržavaju daljinsku provjeru.

Ne. Očitanje se obavlja radijskim putem — za to ne morate biti prisutni niti ikome omogućiti pristup. Prisutnost je potrebna samo kada montiramo ili mijenjamo uređaje ili otklanjamo smetnju. Takve termine najavljujemo pravodobno.

Uređaji s daljinskim očitanjem neprekidno pohranjuju svoje vrijednosti i redovito ih prenose. Time su podaci dostupni najmanje jednom mjesečno — što je preduvjet za mjesečnu informaciju o potrošnji koju propisuje Uredba o troškovima grijanja.

Prenose se trenutačno stanje brojila odnosno vrijednost potrošnje, vrijednost na obračunski dan, broj uređaja i statusne poruke, primjerice u slučaju smetnje ili pokušaja manipulacije. Podaci se šalju šifrirano i ne sadrže ni imena ni adrese.

Ne iz sekunde u sekundu. Uređaji prenose svoje vrijednosti u stalnim razmacima, a informacija o potrošnji prikazuje Vašu potrošnju mjesečno — u usporedbi s prethodnim mjesecom, istim mjesecom prethodne godine i prosječnim korisnikom. To je dovoljno da rano uočite promjene u vlastitom načinu grijanja.

Interoperabilni uređaji daju svoje podatke u otvorenom formatu neovisnom o proizvođaču. Zahvaljujući tome i neka druga usluga mjerenja može očitati uređaje. To olakšava promjenu pružatelja usluge jer nije nužno ugraditi nove uređaje.

Smart-Meter-Gateway (pametni komunikacijski pristupnik) središnja je komunikacijska jedinica inteligentnog mjernog sustava za električnu energiju, certificirana od Saveznog ureda za informacijsku sigurnost (Bundesamt für Sicherheit in der Informationstechnik). Preko takvog pristupnika mogu se objedinjeno i sigurno prenositi i podaci o potrošnji grijanja i vode. Zato se novougrađeni uređaji s daljinskim očitanjem od prosinca 2022. moraju moći povezati sa Smart-Meter-Gatewayem (§ 5 Abs. 2 HeizkostenV). Obveza da se evidentiranje troškova grijanja doista provodi preko pristupnika ne postoji.

U svakodnevnom govoru time se misli na uređaje koji vrijednosti bilježe digitalno, pohranjuju ih i prenose radijskim putem — za razliku od mehaničkih brojila ili isparivačkih razdjelnika koji se moraju očitavati na licu mjesta. U pravnom smislu, međutim, „inteligentni mjerni sustav“ označava brojilo električne energije sa Smart-Meter-Gatewayem prema Zakonu o upravljanju mjernim mjestima (Messstellenbetriebsgesetz).

Uređaji samo u kratkim razmacima šalju vrlo male pakete podataka niskom snagom odašiljanja. Izloženost je daleko ispod one koju uzrokuje mobitel i ispod važećih graničnih vrijednosti.

Ako prijenos izostane, to u pravilu brzo primijetimo jer vrijednosti nedostaju. Uzrok provjeravamo na daljinu i po potrebi dogovaramo termin za popravak ili zamjenu. Samo u tom slučaju iznimno može biti potrebno očitanje na licu mjesta. Za razdoblje ispada potrošnja se procjenjuje prema Uredbi o troškovima grijanja.

Novougrađena oprema već od 1. prosinca 2021. mora imati daljinsko očitanje. Za postojeće uređaje rok za nadogradnju istječe 31. prosinca 2026. Time od 1. siječnja 2027. svi razdjelnici troškova grijanja, mjerila toplinske energije i vodomjeri tople vode moraju imati daljinsko očitanje.

Obveznik je vlasnik zgrade, a u zajednici suvlasnika (Wohnungseigentümergemeinschaft, WEG) to je zajednica suvlasnika. Tekući troškovi najma, očitanja i obračuna mogu se prenijeti na najmoprimce prema § 7 Abs. 2 HeizkostenV i § 2 Uredbe o režijskim troškovima (Betriebskostenverordnung, BetrKV). Kupnja uređaja, naprotiv, nije stavka režijskih troškova.

Uredba o troškovima grijanja ne sadrži odredbu o novčanim kaznama. U praksi rok djeluje preko dvaju drugih mehanizama: ako suprotno § 5 Abs. 2 ili 3 HeizkostenV nedostaje oprema s daljinskim očitanjem, korisnici smiju svoj udio u troškovima grijanja umanjiti za tri posto (§ 12 Abs. 1 Satz 2 HeizkostenV). Osim toga, upravitelj zgrade može odgovarati ako zajednicu pravodobno ne upozori na tu obvezu.

Samo za pojedinačni slučaj u kojem nadogradnja tehnički nije moguća ili gospodarski nije razumno prihvatljiva. To se tumači usko te se mora obrazložiti i dokumentirati za konkretnu zgradu. Paušalno odricanje zajednice nije dovoljno.

Često da. Ako se nadogradnja provodi preko postojećeg pružatelja usluge, za nove uređaje obično počinje zaseban ugovor o najmu uređaja s trajanjem do deset godina. Zato bi zajednica prije nadogradnje trebala provjeriti želi li promijeniti pružatelja usluge, a ne nakon nje.

Osnova je Uredba o troškovima grijanja (HeizkostenV). Ona vrijedi za zgrade s centralnim grijanjem ili daljinskim grijanjem i ima prednost pred odstupajućim odredbama ugovora o najmu. Za rokove i prigovore u najmu dodatno vrijedi § 556 njemačkog Građanskog zakonika (Bürgerliches Gesetzbuch, BGB).

Najprije se utvrđuju ukupni troškovi zgrade i, ako postoji zajedničko postrojenje, dijele se na grijanje i toplu vodu. Oba se dijela razdvajaju na fiksne troškove i troškove potrošnje: fiksni troškovi raspodjeljuju se prema stambenoj površini, a troškovi potrošnje prema izmjerenim vrijednostima. Vaš se udio na kraju obračunava s Vašim predujmovima.

Najmanje 50, a najviše 70 posto troškova raspodjeljuje se prema potrošnji, ostatak prema površini (§§ 7 i 8 HeizkostenV). U određenim starijim zgradama s grijanjem na ulje ili plin i pretežno izoliranim cijevima 70 posto je obvezno. Može se dogovoriti i veći udio potrošnje.

Da. Osim grijanja i tople vode obračunavamo i hladnu vodu. Ako su u stanovima ugrađeni vodomjeri hladne vode, hladna voda raspodjeljuje se prema izmjerenoj potrošnji — a troškovi otpadnih voda prema istom mjerilu. Pravna osnova ovdje nije Uredba o troškovima grijanja, nego propisi o režijskim troškovima (§ 2 Nr. 2 i 3 BetrKV). Ako se potrošnja mjeri, troškovi se moraju raspodijeliti prema potrošnji (§ 556a Abs. 1 BGB).

Na korisnike se mogu prenijeti, među ostalim, gorivo i njegova dostava, pogonska električna energija, rukovanje, održavanje i čišćenje postrojenja, mjerenja zaštite od imisija, najam uređaja za evidentiranje potrošnje te očitanje, obračun i informacija o potrošnji (§ 7 Abs. 2 HeizkostenV). Popravci, nabava i troškovi upravljanja ne ubrajaju se u to.

U najmu najkasnije dvanaest mjeseci nakon završetka obračunskog razdoblja. Ako je najmodavac odgovoran za kašnjenje, više ne može zahtijevati doplatu; preplatu ipak mora isplatiti.

Obračun troškova grijanja izrađujemo za svog naručitelja — upravitelja zgrade ili vlasnika. Najmoprimci svoj obračun dobivaju od najmodavca kao dio obračuna režijskih troškova. U zajednici suvlasnika on je sastavni dio godišnjeg obračuna.

Vaš udio potrošnje relativna je vrijednost: ovisi o tome koliko su potrošili svi ostali korisnici u zgradi. Ako su drugi uštedjeli još više, Vaš se udio jedva smanjuje. Osim toga, više cijene energije i udio fiksnih troškova, koji nastaje neovisno o potrošnji, mogu poništiti uštedu.

To se ne može reći paušalno. Cijena po jedinici proizlazi tek iz obračuna: troškovi potrošnje zgrade dijele se zbrojem svih izmjerenih jedinica. Ona dakle ovisi o troškovima energije i o potrošnji svih korisnika te se mijenja iz godine u godinu.

Samo ograničeno. Jedinice razdjelnika troškova grijanja relativne su vrijednosti koje su usporedive isključivo unutar jedne zgrade. Za usporedbu između zgrada mjerodavni su samo kilovatsati, kakve mjere mjerila toplinske energije, ili troškovi po četvornom metru.

Razdjelnici troškova grijanja prikazuju jedinice, a ne kilovatsate. U obračunu se te jedinice vrednuju faktorom za pojedini radijator jer veliki radijatori odaju više topline od malih. Osim toga, prikaz se na obračunski dan vraća na nulu; vrijednost iz prethodne godine obično se i dalje može pozvati iz memorije.

Razdjelnici troškova grijanja reagiraju na temperaturu radijatora. Ako se radijator ljeti zagrije — primjerice od izravnog sunca ili zato što grijanje nakratko radi —, mogu nastati pojedinačne jedinice. Suvremeni elektronički uređaji takvu vanjsku toplinu uglavnom razlikuju od stvarnog grijanja, pa je učinak malen.

Procjena je dopuštena ako je uređaj otkazao ili iz nekog drugog neizbježnog razloga nema upotrebljivih vrijednosti (§ 9a HeizkostenV). Osnova su ranija razdoblja ili usporedive prostorije. Kod uređaja s daljinskim očitanjem procjene su rijetke jer se ispadi rano uoče.

Ako se procjena odnosi na više od 25 posto stambene ili korisne površine, troškovi se u cijelosti moraju raspodijeliti prema površini umjesto prema potrošnji (§ 9a Abs. 2 HeizkostenV).

Najprije se obratite svom najmodavcu ili upravitelju zgrade. Najmoprimci imaju pravo uvida u dokaznu dokumentaciju i mogu u roku od dvanaest mjeseci od primitka uložiti prigovore. Upravitelji zgrada i vlasnici kao naši naručitelji mogu nam se obratiti izravno; provjeravamo vrijednosti i ispravljamo pogrešne obračune.

Za 15 posto ako se ne obračunava prema potrošnji, i za po 3 posto ako unatoč obvezi nisu ugrađeni uređaji s daljinskim očitanjem ili ako nedostaju propisane informacije o obračunu i potrošnji (§ 12 HeizkostenV).

I za prazan stan nastaju fiksni troškovi jer se raspodjeljuju prema površini. Njih snosi vlasnik. Troškovi potrošnje nastaju samo ako se doista grijalo — primjerice radi zaštite od smrzavanja. Zato bi nam trebalo prijaviti početak i kraj razdoblja u kojem je stan prazan.

Stupanj-dani (Gradtagszahlen) prikazuju kako se potreba za grijanjem tipično raspoređuje tijekom godine: u siječnju se troši višestruko više nego u svibnju, a usred ljeta gotovo ništa. Tablica raspoređuje godinu na 1.000 promila. Koristi se kada potrošnju treba vremenski podijeliti, primjerice pri promjeni stanara bez međuvrijednosti.

Obračunava se samo ono što je u obračunskom razdoblju doista potrošeno: početna zaliha plus nabave, umanjeno za završnu zalihu. Preostala zaliha u spremniku prenosi se u sljedeće razdoblje. Potrošnja se u pravilu vrednuje prema redoslijedu isporuka — najprije starije, a zatim novije ulje.

Na zgrade s najmanje dvije korisničke jedinice koje se zajednički opskrbljuju iz centralnog postrojenja za grijanje ili toplu vodu ili daljinskim grijanjem — dakle na većinu višestambenih zgrada i zajednica suvlasnika. Iznimka vrijedi za kuće s dva stana u kojima najmodavac sam stanuje u jednom od stanova: ondje stranke raspodjelu mogu slobodno dogovoriti.

Najmoprimci za to imaju dvanaest mjeseci od primitka obračuna. U tom roku mogu zatražiti i uvid u dokaznu dokumentaciju, primjerice u račune za gorivo i očitane vrijednosti.

70 posto troškova grijanja raspodjeljuje se prema izmjerenoj potrošnji, a 30 posto prema stambenoj površini. Tih 30 posto naziva se fiksnim troškovima, a 70 posto troškovima potrošnje.

Ne načelno. Uredba o troškovima grijanja dopušta svaki udio potrošnje između 50 i 70 posto. Obveznih 70 posto vrijedi samo ako zgrada ne odgovara standardu Uredbe o toplinskoj zaštiti iz 1994. (Wärmeschutzverordnung 1994), grije se na ulje ili plin, a slobodno položene cijevi pretežno su izolirane (§ 7 Abs. 1 Satz 2 HeizkostenV).

To ovisi o zgradi. Što je zgrada bolje izolirana, to više ponašanje stanara određuje troškove — tada je 70/30 obično pravednije. U neobnovljenim zgradama s velikim toplinskim gubicima kroz cijevi i zidove 50/50 je često uravnoteženije.

Vlasnik zgrade, a u zajednici suvlasnika skupština suvlasnika odlukom. Ključ mora biti u granicama Uredbe o troškovima grijanja.

Samo u određenim slučajevima: tijekom prva tri obračunska razdoblja nakon prvog utvrđivanja, pri uvođenju prethodnog evidentiranja (Vorerfassung) ili nakon građevinskih mjera koje trajno štede energiju za grijanje. Promjena vrijedi samo od početka obračunskog razdoblja i mora se prethodno priopćiti korisnicima (§ 6 Abs. 4 HeizkostenV).

Da, sporazumom, sve do raspodjele u potpunosti prema potrošnji. Uredba o troškovima grijanja izričito ne dira u takve odredbe (§ 10 HeizkostenV).

Da. I troškovi tople vode moraju se raspodijeliti 50 do 70 posto prema potrošnji, a ostatak prema površini (§ 8 Abs. 1 HeizkostenV). Ključ za toplu vodu može se razlikovati od ključa za grijanje.

Toplina iz cijevi je toplina koju neizolirane cijevi grijanja odaju u stanovima — prije svega vertikale i razvodne cijevi u starim zgradama. Ona dodatno grije prostorije, ali je razdjelnici troškova grijanja na radijatorima ne bilježe.

Zato što je neravnomjerno raspoređena. Stanovi kroz koje prolazi topla vertikala dodatno se griju, a da se potrošnja ne broji. Troškovi potrošnje tada se raspodjeljuju na ostale korisnike. Obračun više ne prikazuje ispravno stvarno preuzetu toplinu.

Ne, riječ je o mogućnosti, a ne o obvezi. Prema § 7 Abs. 1 Satz 3 HeizkostenV potrošnja se može utvrditi prema priznatim tehničkim pravilima ako su slobodno položene cijevi pretežno neizolirane i zbog toga znatan dio potrošnje nije zabilježen. Priznatim pravilom smatra se dodatak o toplini iz cijevi (Beiblatt Rohrwärme) uz smjernicu VDI 2077.

Dodatak uz VDI 2077 navodi kriterije za provjeru. Mjerodavna je prije svega stopa obuhvata — udio topline izmjerene na radijatorima u ukupnoj toplini za grijanje. Ako je ona ispod 34 posto, a raspodjela potrošnje istodobno upadljivo neravnomjerna, u obzir dolazi korekcija za toplinu iz cijevi.

Ne. Uredba govori o slobodno položenim cijevima. Prema sudskoj praksi Saveznog vrhovnog suda (Bundesgerichtshof, BGH) cijevi koje prolaze ispod žbuke ili u estrihu nisu slobodno položene; za njih se ta odredba ne primjenjuje.

Troškovi izračuna i raspodjele ubrajaju se u troškove evidentiranja potrošnje i obračuna te se u načelu mogu prenijeti na korisnike (§ 7 Abs. 2 HeizkostenV). Preduvjet je da je primjena korekcije za toplinu iz cijevi dopuštena.

Da. Najodrživije rješenje je izolirati slobodno položene cijevi — tada problem uopće ne nastaje. Osim toga, veći udio površine u ključu raspodjele može ublažiti učinke, ako je promjena ključa dopuštena.

Kod uređaja s daljinskim očitanjem za to nije potreban termin u stanu: međuvrijednosti na datum iseljenja utvrđuju se iz pohranjenih radijskih podataka. Troškovi potrošnje razdvajaju se prema tim vrijednostima, a fiksni troškovi razmjerno trajanju najma (§ 9b HeizkostenV).

Molimo da nam promjenu prijavite s datumom iseljenja i useljenja, imenom novog korisnika i — za mjesečnu informaciju o potrošnji — njegovim kontaktnim podacima. Što ranije primimo prijavu, to se preciznije mogu razgraničiti potrošnja i troškovi.

Da. Za razgraničenje pri promjeni stanara naplaćuje se posebna naknada. Nju u načelu fakturiramo vlasniku. Ako je u ugovoru o najmu dogovoreno da te troškove snosi najmoprimac, molimo Vas da nas o tome obavijestite — tada ćemo naknadu u obračunu pripisati najmoprimcu. Pozadina: prema sudskoj praksi Saveznog vrhovnog suda troškovi promjene stanara ne ubrajaju se u režijske troškove koji se mogu prenijeti na najmoprimce; bez ugovorne odredbe snosi ih najmodavac.

Ako razgraničenje prema izmjerenim vrijednostima nije moguće, i troškovi potrošnje dijele se računski — prema stupanj-danima, koji prikazuju tipičnu potrebu za grijanjem po mjesecu, ili razmjerno vremenu. Topla voda tada se raspodjeljuje razmjerno vremenu.

Informacija o potrošnji tijekom godine (unterjährige Verbrauchsinformation, UVI) svakog Vas mjeseca obavještava o Vašoj potrošnji grijanja i tople vode u prethodnom mjesecu — u usporedbi s prethodnim mjesecom, istim mjesecom prethodne godine i prosječnim korisnikom. Tako svoje ponašanje u potrošnji možete rano prilagoditi.

Da. Čim su ugrađeni uređaji s daljinskim očitanjem, korisnicima se svakog mjeseca mora staviti na raspolaganje informacija o potrošnji (§ 6a HeizkostenV). Budući da od 2027. svi uređaji moraju imati daljinsko očitanje, obveza se tada odnosi praktički na svaku višestambenu zgradu s centralnim grijanjem.

Ne. Obveza postoji prema svim korisnicima, dakle prema svima koji koriste grijane prostorije — prema najmoprimcima jednako kao i prema etažnim vlasnicima koji sami koriste svoj stan te poslovnim korisnicima. U zajednici suvlasnika obveznik prema vlasnicima je zajednica, a kod iznajmljenog stana vlasnik koji ga iznajmljuje prema svom najmoprimcu (§ 1 Abs. 2 Nr. 3 HeizkostenV). Razlikuje se samo pravo na umanjenje od 3 posto: ono pripada najmoprimcima, ali ne i pojedinom vlasniku prema zajednici.

Korisnik, dakle najmoprimac koji stanuje u stanu. Informacija treba koristiti onome tko stvarno utječe na potrošnju. Za to su nam preko upravitelja potrebni kontaktni podaci najmoprimca.

U pravilu e-poštom ili putem internetskog portala. Za korisnike bez adrese e-pošte s upraviteljem dogovaramo drugi način.

Uredba o troškovima grijanja zahtijeva informaciju samo za grijanje i toplu vodu. Hladna voda njome nije obuhvaćena.

Ako se informacija o potrošnji unatoč obvezi ne dostavi, najmoprimac smije svoj udio u troškovima grijanja umanjiti za 3 posto (§ 12 HeizkostenV). U odnosu pojedinog etažnog vlasnika prema zajednici to pravo na umanjenje ne vrijedi.

UVI prikazuje vrijednosti potrošnje, a ne obračunate troškove. Obvezujući je tek godišnji obračun jer su troškovi zgrade i potrošnja svih korisnika poznati tek na kraju obračunskog razdoblja.

Kod MEVIO-a ne. Informacija se šalje e-poštom izravno korisnicima ili se unosi u korisnički portal nadležnog upravitelja zgrade, ako ga ima. Vlastiti portal za korisnike namjerno ne vodimo — to bi bio još jedan pristup koji gotovo nitko ne bi otvarao svaki mjesec.

Ažurne podatke o korisnicima i, za slanje e-poštom, adrese e-pošte korisnika. Promjene stanara moraju se prijaviti bez odgode, inače informacija stiže pogrešnom primatelju. Za korisnike bez adrese e-pošte način dostave dogovaramo s upraviteljem.

Obveznik je vlasnik zgrade, a u praksi to preuzima angažirana usluga mjerenja. U zajednici suvlasnika provedbu organizira upravitelj; primatelji su korisnici, odnosno stanari stanova.

Od 1. siječnja 2022. jednom mjesečno, čim su ugrađeni uređaji s daljinskim očitanjem (§ 6a Abs. 1 HeizkostenV). Budući da od 2027. svi razdjelnici troškova grijanja i mjerila toplinske energije moraju imati daljinsko očitanje, obveza se tada odnosi praktički na svaku višestambenu zgradu s centralnim grijanjem.

Potrošnju u posljednjem mjesecu u kilovatsatima, usporedbu s prethodnim mjesecom i s istim mjesecom prethodne godine, ako su vrijednosti dostupne, te usporedbu s normiranim ili usporednim ispitivanjima utvrđenim prosječnim korisnikom iste kategorije korisnika (§ 6a Abs. 2 HeizkostenV).

Troškovi informacije o potrošnji ubrajaju se u troškove evidentiranja potrošnje i obračuna te se prema § 7 Abs. 2 HeizkostenV mogu prenijeti na korisnike.

IDA je kratica za „Informationen in der Abrechnung“ (informacije u obračunu). Od izmjene Uredbe o troškovima grijanja koja je stupila na snagu 1. prosinca 2021. svaki obračun troškova grijanja mora sadržavati dodatne podatke koji Vam pomažu procijeniti vlastitu potrošnju (§ 6a Abs. 3 HeizkostenV).

Udjeli korištenih energenata, kod daljinskog grijanja dodatno emisije stakleničkih plinova i faktor primarne energije, sadržani porezi, pristojbe i carine, usporedba s prethodnom godinom korigirana za vremenske prilike, usporedba s prosječnim korisnikom te kontakti za energetsko savjetovanje i napomene o rješavanju sporova.

Potrošnja se preračunava klimatskim faktorom Njemačke meteorološke službe (Deutscher Wetterdienst) za dotičnu lokaciju. Tako usporedba s prethodnom godinom pokazuje kako se promijenilo Vaše vlastito ponašanje — a ne je li zima bila blaga ili hladna.

Računski usporedni korisnik iste kategorije korisnika, normiran ili utvrđen iz usporednih vrijednosti. Usporedba služi kao orijentacija; položaj stana, broj stanara ili rad od kuće mogu objasniti odstupanja.

Ne. IDA je informativna stranica. Raspodjela troškova na fiksne troškove i troškove potrošnje time ostaje nepromijenjena.

IDA je dio godišnjeg obračuna. Informacija o potrošnji tijekom godine (UVI), naprotiv, svakog mjeseca obavještava o potrošnji u prethodnom mjesecu, ako su ugrađeni uređaji s daljinskim očitanjem. Obje se temelje na § 6a HeizkostenV.

Ako propisane informacije nedostaju, najmoprimac smije svoj udio u troškovima grijanja umanjiti za 3 posto (§ 12 Abs. 1 HeizkostenV).

Uredba o troškovima grijanja zahtijeva transparentnost o tome koji dio troškova energije otpada na poreze, pristojbe i carine — primjerice porez na energiju, cijenu CO₂ ili porez na dodanu vrijednost. Tako postaje vidljivo kako je sastavljena cijena energije.

Interoperabilne razdjelnike troškova grijanja, mjerila toplinske energije, vodomjere tople i hladne vode s daljinskim očitanjem te detektore dima, na želju s daljinskom provjerom. Radimo neovisno o proizvođaču; već ugrađeni uređaji koji ispunjavaju te zahtjeve u pravilu se mogu i dalje koristiti.

Uređaji se mijenjaju kada im istječe rok ovjeravanja, kada baterija dosegne kraj vijeka trajanja, kada je uređaj neispravan ili kada obveza daljinskog očitanja zahtijeva zamjenu.

Prema njemačkim propisima o mjerilima i ovjeravanju (Mess- und Eichrecht) vrijedi: vodomjeri hladne vode svakih šest godina, vodomjeri tople vode i mjerila toplinske energije svakih pet godina. U praksi se brojilo po isteku roka zamjenjuje novim, ovjerenim uređajem.

Ne. Razdjelnici troškova grijanja nisu mjerila u smislu propisa o ovjeravanju, nego bilježe udjele. Elektronički uređaji u pravilu se mijenjaju nakon otprilike deset godina, kada se baterija isprazni.

Ne, ne još dugo. Isparivački razdjelnici ne mogu se očitavati na daljinu. Zato su do 31. prosinca 2026. morali biti zamijenjeni elektroničkim uređajima s daljinskim očitanjem (§ 5 Abs. 3 HeizkostenV).

Kod jedinstvene skale (Einheitsskala) svi razdjelnici troškova grijanja u zgradi prikazuju jedinice prema istom mjerilu; različita snaga radijatora uzima se u obzir tek u obračunu putem faktora vrednovanja. Kod skale proizvoda (Produktskala) faktor pojedinog radijatora već je pohranjen u uređaju, pa je prikaz već vrednovan.

Radijator može biti na dodir hladan, a ipak topliji od prostorije, primjerice zato što topla voda procuruje kroz ventil ili ga dodatno zagrijava vertikala. Elektronički razdjelnici troškova grijanja prema normi DIN EN 834 počinju brojiti čim se prekorače određeni temperaturni pragovi. Jedinice koje pritom nastaju u pravilu su male.

Termin najavljujemo pravodobno. Zamjena razdjelnika troškova grijanja traje samo nekoliko minuta po radijatoru; kod vodomjera se voda nakratko zatvara. Stanja brojila starih uređaja dokumentiraju se kako bi obračun ostao potpun.

Da, ili prisutnost osobe koju ovlastite, jer se za zamjenu mora ući u stan. Korisnici su dužni dopustiti ugradnju i zamjenu uređaja (§ 4 Abs. 2 HeizkostenV). Ako se termin ne može održati, dogovorit ćemo novi.

Ako curi voda, odmah zatvorite zaporni ventil i obavijestite upravitelja zgrade ili domara. Oštećene ili otpale uređaje također prijavite upravitelju ili izravno nama; pobrinut ćemo se za zamjenu. Nemojte sami uklanjati uređaje — to narušava evidentiranje potrošnje.

Elektronički razdjelnici troškova grijanja na zaslonu naizmjence prikazuju trenutačnu vrijednost i druge podatke. Zaslon koji je stalno prazan ili poruka o pogrešci upućuju na smetnju. Budući da uređaji s daljinskim očitanjem prenose svoje vrijednosti, smetnje obično primijetimo i mi.

Mjerilo toplinske energije mjeri koliko ogrjevne vode protječe kroz stan te temperaturu u polaznom i povratnom vodu. Iz protoka i razlike temperatura izračunava predanu toplinu u kilovatsatima. Za razliku od razdjelnika troškova grijanja, ono time daje apsolutnu izmjerenu vrijednost.

Oba mjere protekli volumen vode u kubnim metrima. Vodomjeri tople vode projektirani su za više temperature i obično su označeni crvenom bojom, a vodomjeri hladne vode plavom. Razlikuju se i rokovi ovjeravanja: šest godina za vodomjere hladne vode, pet godina za vodomjere tople vode.

Najčešće je uzrok malo curenje: slavina koja kapa, vodokotlić koji propušta ili ventil koji ne brtvi. Zatvorite sva izljevna mjesta i promatrajte vodomjer nekoliko minuta. Ako se i dalje okreće, uzrok treba otkloniti.

Svaki vodomjer radi unutar dopuštenih mjernih tolerancija, a najmanji protoci bilježe se tek iznad praga pokretanja. Tome se pridružuju izljevna mjesta bez vlastitog vodomjera, primjerice u podrumu ili vrtu. Razlika je stoga normalna i u obračunu se također raspodjeljuje.

Suvremeni uređaji prepoznaju pokušaje manipulacije poput skidanja, prekrivanja ili utjecaja magnetom i dojavljuju ih radijskim putem. Manipulacija nije bezazlen prekršaj, nego može biti kažnjiva kao prijevara. U takvom se slučaju potrošnja procjenjuje.

Česti su uzroci zrak u radijatoru ili zaglavljena igla ventila ispod termostatske glave. Odzračivanje često odmah pomaže. Ako radijator ostane hladan, obavijestite upravitelja zgrade kako bi se postrojenje provjerilo.

Samo uz suglasnost najmodavca odnosno upravitelja. Ako se radijator demontira ili zamijeni, i razdjelnik troškova grijanja mora se ponovno montirati i vrednovati. Molimo Vas da nas prethodno obavijestite — inače evidentiranje više nije točno i potrošnja se mora procijeniti.

Najam uređaja za evidentiranje potrošnje može se prenijeti na korisnike i raspodjeljuje se putem obračuna troškova grijanja. Ako vlasnik kupi uređaje, troškovi nabave nisu režijski troškovi; na korisnike se tada i dalje mogu prenijeti tekući troškovi ovjeravanja, očitanja i obračuna.

To ovisi o objektu: o broju uređaja, o tome uzimaju li se u najam ili kupuju te o željenom opsegu usluga. Zato za svaku nekretninu izrađujemo ponudu u kojoj su uređaji, montaža i obračun iskazani zasebno. Tekući troškovi najma uređaja, očitanja i obračuna mogu se prenijeti na korisnike.

Da. Prema Bavarskom zakonu o gradnji (Bayerische Bauordnung) spavaće sobe, dječje sobe i hodnici kroz koje vode putovi evakuacije iz boravišnih prostorija moraju biti opremljeni detektorima dima. Za postojeće stanove obveza vrijedi od 1. siječnja 2018.

Najmanje jedan u svakoj spavaćoj sobi, svakoj dječjoj sobi i svakom hodniku kroz koji vode putovi evakuacije iz boravišnih prostorija. Velike ili razvedene prostorije prema normi DIN 14676 mogu zahtijevati više detektora. Broj za svaki stan određujemo pri montaži.

Jednom godišnje, u razmaku od dvanaest mjeseci s vremenskim okvirom od plus/minus tri mjeseca (DIN 14676). Provjeravaju se, među ostalim, funkcija, otvori za ulaz dima, okolina i napajanje.

Kod detektora dima s daljinskom provjerom ne: oni sami provjeravaju svoje stanje i dojavljuju ga radijskim putem. Kod uređaja bez daljinske provjere jednom je godišnje potreban termin u stanu.

Ne. Detektori dima prepoznaju dim pomoću optičke mjerne komore. Uređaji s daljinskom provjerom prenose samo podatke o stanju, kao što su stanje baterije, onečišćenje ili demontaža — nikakve slike ni zvukove.

Kratki zvučni signal u pravilnim razmacima obično upućuje na slabu bateriju ili smetnju. Glasan neprekidan zvuk je alarm. U slučaju alarma najprije provjerite gori li. Kod dojave smetnje obavijestite upravitelja zgrade ili nas kako bi se uređaj provjerio ili zamijenio.

Česti uzroci su vodena para, prašina pri renoviranju ili isparenja od kuhanja. Većina se uređaja može utišati tipkom u sredini. Prozračite prostoriju. Ako se lažni alarm ponavlja, prijavite to kako bi se uređaj provjerio.

Ne. Boja zatvara otvore za ulaz dima i onesposobljava uređaj. Zbog renoviranja nam se obratite; uređaj se za vrijeme radova može zaštititi, a nakon toga mora ponovno biti postavljen i ispravan.

Najkasnije deset godina nakon puštanja u rad, a u slučaju kvara i ranije. Rokove pratimo za svaki uređaj.

Ugradnja je obveza vlasnika; to proizlazi iz zakona o gradnji saveznih zemalja. Tko mora osigurati ispravnost uređaja, uređeno je različito od savezne zemlje do savezne zemlje — u Bavarskoj je to u načelu neposredni posjednik, dakle stanar, osim ako to vlasnik ne preuzme sam. U praksi zajednica održavanje obično preuzima odlukom jer se samo tako dokazi mogu voditi jedinstveno.

Da. Savezni vrhovni sud odlučio je da zajednica može odlučiti o jedinstvenoj ugradnji i jedinstvenom održavanju — i za stanove koje je vlasnik već sam opremio. Jedinstveno rješenje služi dokazivosti i zato je obuhvaćeno diskrecijskom ocjenom zajednice.

Ovdje treba razlikovati. Troškovi redovitog održavanja i provjere mogu se prenijeti kao ostali režijski troškovi. Troškovi nabave uređaja ne mogu — a za troškove najma detektora dima Savezni vrhovni sud 2022. također je utvrdio da se ne mogu prenijeti, jer troškovi najma gospodarski zamjenjuju troškove nabave.

Moguće je oboje. Nabavu i najam u oba slučaja snosi vlasnik — na najmoprimce se može prenijeti samo održavanje. Najam se, međutim, plaća svake godine iznova, a kupnja samo jednom. Modeli najma zauzvrat nude udobnost pri zamjeni neispravnih uređaja, ali obično na dugo razdoblje vežu za jednog pružatelja usluge. Rado ćemo za Vašu nekretninu izračunati obje varijante.

Od 2023. najmodavac i najmoprimac dijele troškove CO₂ prema Zakonu o raspodjeli troškova ugljikova dioksida (Kohlendioxidkostenaufteilungsgesetz). Kod stambenih zgrada omjer ovisi o emisiji CO₂ po četvornom metru stambene površine u deset stupnjeva; kod nestambenih zgrada trenutačno se dijeli na pola.

Najmodavac utvrđuje raspodjelu u obračunu troškova grijanja na temelju podataka o CO₂ koje daje opskrbljivač i svoj udio oduzima od troškova koji se prenose na najmoprimce. Ako raspodjela nedostaje, najmoprimac smije svoj udio u troškovima grijanja umanjiti za 3 posto.

Ne. Dizalice topline, drveni peleti ili solarni toplinski sustavi ne uzrokuju troškove CO₂ u smislu Zakona o trgovanju emisijama iz goriva (Brennstoffemissionshandelsgesetz). Tada nema što dijeliti.

Od 1. siječnja 2023. Zakon o raspodjeli troškova ugljikova dioksida (CO2KostAufG) vrijedi za sva obračunska razdoblja koja počinju tog dana ili kasnije. Prije toga najmoprimci su troškove CO₂ sami snosili kao dio troškova grijanja.

Prema modelu s deset stupnjeva. Mjerodavna je godišnja emisija CO₂ zgrade po četvornom metru stambene površine. Što je energetska bilanca lošija, to je veći udio najmodavca: od 0 posto ispod 12 kg CO₂/m² do 95 posto od 52 kg CO₂/m².

Tada najmoprimac troškove CO₂ najprije sam obračunava s opskrbljivačem, a zatim od najmodavca potražuje povrat njegova udjela — u roku od dvanaest mjeseci nakon što je primio račun opskrbljivača.

Provjeravamo trajanje i otkazne rokove dosadašnjeg ugovora o uslugama i ugovora o najmu uređaja, planiramo prijelaz za najraniji mogući datum i preuzimamo matične podatke, brojeve brojila i vrijednosti iz prethodne godine kako bi se obračun nastavio bez prekida.

Ne nužno. Ako su već ugrađeni interoperabilni uređaji s daljinskim očitanjem, mogu se i dalje koristiti. Ako su novi uređaji ionako na redu, primjerice jer ugovor o najmu uređaja istječe, zamjenu povezujemo s prelaskom.

Broj stambenih i korisničkih jedinica i — za usporedbu s dosadašnjim troškovima — posljednji obračun troškova grijanja, po mogućnosti bez osobnih podataka pojedinih korisnika.

Uredba o troškovima grijanja vrijedi i za etažno vlasništvo. Obračun troškova grijanja dio je godišnjeg obračuna zajednice. Vlasnici koji iznajmljuju stanove zatim te vrijednosti koriste za obračun režijskih troškova prema svojim najmoprimcima.

Budući da su podaci o potrošnji zahvaljujući daljinskom očitanju stalno dostupni, obračun izrađujemo u roku od sedam dana nakon što su svi podaci i troškovi u potpunosti dostupni.

Da, čim postojeći ugovori istječu ili se mogu otkazati. Mjerodavni su trajanje i otkazni rokovi ugovora o uslugama te — ako su uređaji u najmu — ugovora o najmu uređaja. Ta dva ugovora mogu trajati različito dugo.

To uređuje pojedini ugovor. Uobičajeni su otkazni rokovi od tri do dvanaest mjeseci do kraja trajanja ugovora; ako se rok propusti, ugovor se često automatski produljuje. Otkaz bi trebalo dati u pisanom ili tekstualnom obliku i na način koji se može dokazati.

Na kraju obračunskog razdoblja, dakle u većini zgrada na prijelazu godine. Tada dosadašnji pružatelj usluge u cijelosti obračuna posljednju godinu, a novi počinje s jasno određenim obračunskim danom.

Za obračun bez prekida potrebni su podaci o korisnicima i površinama, brojevi uređaja i brojila, vrijednosti na obračunski dan, faktori vrednovanja, ključ raspodjele i vrijednosti iz prethodne godine. Obveza predaje proizlazi prije svega iz ugovora; zato bi je trebalo urediti već pri sklapanju ugovora.

Ne samo zbog promjene pružatelja usluge. Utvrđeni ključ raspodjele može se promijeniti samo u slučajevima iz § 6 Abs. 4 HeizkostenV, primjerice nakon građevinskih mjera kojima se štedi energija za grijanje, i samo od početka obračunskog razdoblja.

Tekući troškovi najma uređaja, očitanja i obračuna i dalje se mogu prenijeti na korisnike (§ 7 Abs. 2 HeizkostenV). Ako zajednica kupi nove uređaje, troškovi nabave, naprotiv, nisu režijski troškovi i financiraju se iz pričuve za održavanje (Instandhaltungsrücklage) ili izvanrednom uplatom (Sonderumlage).

To ovisi o zgradi. U neobnovljenim kućama najveće se količine topline obično gube kroz vanjske zidove, prozore i krov. Koja se mjera najviše isplati, pokazuje individualni plan obnove izrađen u sklopu energetskog savjetovanja.

U načelu najprije ovojnicu zgrade, a zatim grijanje. Kada je zgrada izolirana, potreba za toplinom smanjuje se i novo grijanje može se dimenzionirati manjim. Dizalica topline osim toga radi učinkovitije ako zbog dobre izolacije dostaju niske temperature polaznog voda.

Da, nekoliko obveza naknadnog opremanja: najviši strop mora se izolirati ako ne ispunjava minimalnu toplinsku zaštitu (§ 47 GEG), neizolirane dostupne cijevi grijanja i tople vode u negrijanim prostorijama moraju se izolirati (§ 71 GEG), a mnogi kotlovi na ulje i plin s konstantnom temperaturom ne smiju se više koristiti nakon 30 godina (§ 72 GEG). Tko obnavlja vanjske građevne dijelove, mora poštovati minimalne vrijednosti prema § 48 GEG.

Za pojedinačne mjere na ovojnici zgrade i na tehničkim sustavima postoje bespovratna sredstva Saveznog ureda za gospodarstvo i kontrolu izvoza (Bundesamt für Wirtschaft und Ausfuhrkontrolle, BAFA), za zamjenu grijanja bespovratna sredstva njemačke državne razvojne banke KfW, a uz to i povoljni krediti za sveobuhvatne obnove. Poticaje ima i energetsko savjetovanje. Zahtjevi se u pravilu moraju podnijeti prije početka mjere; uvjeti se razmjerno često mijenjaju.

Energetske mjere na zajedničkom vlasništvu građevinske su promjene o kojima skupština suvlasnika može odlučiti običnom većinom (§ 20 Abs. 1 Zakona o etažnom vlasništvu – Wohnungseigentumsgesetz, WEG). Tko snosi troškove, uređuje § 21 WEG: plaćaju svi vlasnici ako je odluka donesena s više od dvije trećine danih glasova i polovinom suvlasničkih udjela ili ako se troškovi isplate u primjerenom razdoblju.

Energetske modernizacije daju pravo na povećanje najamnine za 8 posto troškova godišnje, uz gornju granicu od 3 eura po četvornom metru u razdoblju od šest godina, a kod najamnina ispod 7 eura po četvornom metru 2 eura (§ 559 BGB). Za zamjenu grijanja uz poticaje alternativno vrijedi § 559e BGB. Modernizacija se mora najaviti najkasnije tri mjeseca unaprijed (§ 555c BGB).

Isključivo za obračun, zakonski propisane informacije poput mjesečne informacije o potrošnji i rad uređaja. Uredba o troškovima grijanja izričito ograničava korištenje podataka na te svrhe (§ 6b HeizkostenV).

Uređaji bilježe kumulativne vrijednosti potrošnje, a ne podatke o kretanju ili prisutnosti. Za obračun i mjesečnu informaciju vrijednosti se obrađuju zbirno.